Informatizacija državne uprave je suvišna bez prethodne promjene načina razmišljanja


– Ovim patuljcima je bolje da svoj sistem dignem s 350 grama bureka i 2 jogurta, nego da ih sve razjurim što nemaju FT1P – kaže šalterska službenica Mica Ubica i nastavlja da je FT1P naziv za “Fali ti jedan papir” – naime, nikad se nije dogodilo da je netko kod Mice Ubice došao bez da mu fali jedan papir. Mica Ubica radi i u Ministarstvu poduzetništva i obrta i HAMAG-u i to na projektu Poduzetnički impuls.

Bezobrazno? Možda. Pretenciozno? Možda. Čitajte dalje.

Projekt Poduzenički impuls I, hvale vrijedna akcija kojom država planira milijunima kuna aktivirati malo poduzetništvo. Projekt je fantastičan jer će u malom poduzetništvu završiti nemali novac koji će mu svakako dati vjetar u leđa. To ne sporim. Međutim, i na tom projektu je opet zasjala nepotrebna birokratizacija postupka.

Primjera radi, poduzetnici trebaju predati GFI za 2011 (godišnji financijski izvještaj) koji nužno mora biti ovjeren od FINA-e. U Službi za korisnike FINA-e kažu kako nije moguća predaja obrasca koji se jednostavno može downloadati s RGFI FINA servisa, već je potrebno ili fizički otići u FINA-u i osobno preuzeti obrazac. S tim se složio i HAMAG. Nadalje, za spomenuti je da se od od tražitelja poticaja zahtjeva da se preda i kopija R-Sm obrasca za ožujak 2012 godine.

Samo po sebi u tome nema puno spornoga. To su papiri, obrasci, a reda u tome mora biti. Naime, treba se i potruditi da bi se dobili poticaji. To nitko ne spori. Doduše, pitam se: čemu sve to?

Naime, neosporno je da je R-Sm obrazac potpuno nepotreban jer država ionako ima uvid u R-Sm obrasce u FINA-i (i u ID obrasce u Poreznoj upravi, koji mahom sadržavaju identične podatke). HAMAG-u očito trebaju podaci s tih obrazaca i izvještaja. To je OK. Isto tako bi bilo OK da je HAMAG sastavio popis kompanija koje su se javile na Javni poziv za Poduzetnički impuls i od FINA-e ili Porezne uprave tražio sve podatke o svima koji su se prijavili. To bi mogao dobiti u roku jednog ili dva dana. SQL, ne? Ma, čak i da je netko to morao pretipkavati ne bi to trajalo dulje od tjedan dana. Da je Maras dignuo slušalicu i nazvao Linića i rekao mu: “Čuj, da ne gnjavimo ljude s njima nebitnim stvarima, molim te riješi da Porezna i FINA dostave podatke koji nam trebaju” sve bi bilo puno normalnije. Svi podaci iz GFI izvještaja, R-Sm obrasca (ili bilo kojeg drugog kojeg izvještaja) država već ima. Čak i da se prijavilo na desetke tisuća kompanija na Poduzetnički impuls (sigurno nije, iako ne znam točan broj).

Iako je Poduzetnički impuls doista hvale vrijedna akcija, kada se malo pogleda u proces tada se vidi da se HAMAG / MINPO postavljaju maćehinski jer poduzetnike zamaraju s obrascima. Obrascima koje država već ima. Stav koji se ovakvim postupkom komunicira jest: prikupljaj papire, suočavaj se s Micom Ubicom, a FT1P se sada zove R-Sm, odnosno GFI, odnosno… Bitna je forma. Ne bi li bilo puno pametnije od tražitelja poticaja zahtjevati da argumentiraju sadržaj zahtjeva za dodjelu poticaja: zašto im stvarno trebaju ti poticaji? Poduzetnici bi tada fokus maknuli s obrazaca i usmjerili ga na opravdanost traženja poticaja, odnosno na ono u čemu su oni najbolji – na svoj posao. Vjerojatno bi. Međutim, to se nije dogodilo. Poduzetnik na MINPO natječaju se uopće ne mora zamarati stvarnim predmetom poticaja već time da zadovolji formu s obrascima. Naime, nikakvo obrazloženje razloga traženja poticaja poduzetnici nisu dužni dostaviti. Obrasce koje država treba dostaviti su poduzetnici dužni dostaviti.

Fokus državnog aparata mora biti i forma, međutim ne smije biti jedino forma. Pogovo ne ona forma koja se može izbjeći. Čemu potrošiti iti jedan list papira na kopiranje izvatka iz sudskog registra? Čemu? Neka je 1.000 prijavitelja predalo izvadak i neka svaki izvadak iz sudskog registra ima 3 stranice, tada je to 3.000 listova papira. U HZMO-u mi je službenica jednom rekla da nemaju papira za printanje. A poduzetnici nek printaju. Što je s izvatkom iz Sudskog registra kojeg opet poduzetnici moraju dostaviti u HAMAG? Printaj. Kopiraj. Činjenica je da sudskom registru može pristupiti bilo tko, a posebno mu može pristupiti država.

Čemu je, nadalje, potrebna kopija razvrstavanja po NKD-u. Statistički zavod nema bazu podataka? Ima, ali opet trošimo papire, opet poduzetnici printaju, kopiraju, pišu zahtjeve, printaju obrasce, a ne pita ih se trebaju li njima doista poticaji.

Naravno, svaki će poduzetnik marljivo prikupljati sve papire kako bi zadovoljio formu iz javnog poziva i tome nitko neće prigovoriti jer bi ispao licemjeran zbog prigovaranja oko nekoliko jednostavnih papira. U tim papirima, odnosno obrascima ne vidim problem. Problem vidim u načinu razmišljanja državnog aparata. Ovdje je država opet licemjerna. Kako nekome iz državne uprave može pasti napamet da od nekoga traži izvod iz sudskog registra? Što će mu to? To je najobična redundancija.

Točno je i da je uz toliki očiti višak zaposlenih u državnoj upravi (kojeg potvrđuje i državni vrh), administrativni teret jednog Poduzetničkog impulsa je mogao podnijeti taj višak radnika (koji je još uvijek zaposlen u državnom aparatu ili u nekom državnom poduzeću). Nije li? Jest. Ali nije se to tako htjelo. Jednostavnije je da Mica Ubica organizira festival birokracije.

Probajte se na KBC Zagreb (Rebro) naručiti za pregled. Trebat će Vam skener. Ili fotoaparat. Ili smartphone s kamerom. Naime, da biste se naručili na neki pregled na Rebru potrebno je skenirati uputnicu. Ponavljam, skenirati uputnicu. Može i fotografiranje uputnice. Skeniranje i fotografiranje uputnice. Alternativa tome je osobni dolazak na KBC i naučivanje na pregled. Divno. A uputnice su izdali doktori. Iz istog zdravstvenog sustava. Iz Hrvatske. Ne iz Gvineje Bisao, niti Norveške. Neka pacijenti skeniraju i fotografiraju. I hoće, skenirat će jer su bolesni. Jer im treba pomoć isto kao što gospodarstvu trebaju poticaji. Postoji način i način. Ovo je pravi način?

To je mindset državne uprave. To. Bolesnici moraju imati skener, a poduzetnici potrošiti čim više papira na nepotrebne obrasce.

Možemo govoriti o informatizaciji države do unedogled, ali dok se način razmišljanja ne promijeni, do tada nema naprijed i svi projekti informatizacije će biti uzaludni kad će se naći neka agencija, ministarstvo, zavod ili ured koji će tražiti ovjeren GFI, kopiju izvatka iz sudskog registra ili skeniranu uputnicu i time sve upropastiti. To čak potvdila i Milana Opačić na prvom #VladaUP-u kazujući da se ljudi u državnoj upravi boje računala. Tko je što učinio za te ljude da se prestanu bojati računala? Vjerojatno se i u HAMAG-u i MINPO-u boje računala pa zato traže tolike puste obrasce. Ili ne? Ne znam. Pretpostavljam da se boje. Zašto bi inače to tražili? Zbog toga da imaju manje posla? Vjerojatno. A, u državi je još uvijek zaposleno više ljudi nego što je potrebno. Licemjerno? Jest. Nije moguće ništa drugo zaključiti.

I mislite da Mica Ubica ne radi u MINPO-u? HAMAG-u? Možda i ne radi. Reći ću Vam gdje je otišla. U KBC Zagreb. Pregledava skenirane uputnice. I dalje je tekst bezobrazan? Pretenciozan? Poduzetnički impuls je doista jedna od odličnih mjera ove Vlade za poticanje gospodarstva. Sadržaj projekta je OK jer realni sektor konačno dobiva vjetar u leđa. Ali forma Poduzetničkog impulsa je opet na nivou FT1P i Mice Ubice.

Advertisements

Trackbacks/Pingbacks

  1. Država za informatizaciju ima onoliko novca koliko ima volje za napretkom | The Business Perpetuum - May 18, 2012

    […] Ovdje je defacto riječ o problemu nadležnosti. Sve dok će Porezna uprava i FINA tražiti iste podatke u dugačijem obliku, sve dok će registraciju usluge eZdravstveno biti moguće odratiti potpuno digitalnim putem, istovremeno se za eMirovinsko mora osobno ići u ured HZMO-o dotle stvari neće ići na bolje. U narodu se kaže: Ne zna lijeva što radi desna. To doista jest tako. Niti lijeva, niti desna jedna drugoj ne odgovaraju, a za njihov rad su nadležni njihovi ministri koji opet jedan drugome za svoje postupke ne odgovaraju. Sve dok se sustav nadležnosti ne promijeniti dok se IT-u u državi ne da mjesto koje mu priprada, nećemo ići naprijed. Čak je nova struktura da se eHrvatska nalazi u sustavu Ministarstvu uprave i osnivanje Povjerenstva pri Vladi za informatizaciju manjakava. Zašto? Zbog toga je ne postoji jasan, nedvojben i konkretan zakonski okvir koji će regulirati razvoj IT-a u Hrvatskoj. Tko je konkretno u novoj strukturi nadležan da MINPO-u kaže: Ne smijete tražiti od poduzetnika GFI i R-Sm obrasce u natječaju Poduzetnički impuls jer to već (kao država) imamo. Ne postoji takve osobe. Tko će stati na kraj službeniku koji će na predstavku građana poslanu emailom reći neka isprinta mail i donese ga u ministarstvo jer oni nemaju papira za printanje? Nitko. Nitko za to nije nadležan. Tko će podzetnike prisiliti da sve izvještaje državi predaju digitalnim putem. Nitko. Naime, lijeva doista ne zna što radi desna. Kakav je to način razmišljanja? […]

  2. Josipović poručuje da je startup zajednica pitanje od nacionalnog interesa | The Business Perpetuum - June 10, 2012

    […] startup zajednice u Hrvatskoj. Bilo bi tužno da ova pozivnica bude pucanj u prazno. Nominalno, Poduzetnički impuls je dobra ideja, no ideja sustavnog i stvarnog poticanja startup projekata realno leži negdje […]

Leave a Reply

Please log in using one of these methods to post your comment:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s

%d bloggers like this: