#VladaUP: izvrsna komunikacija, puno hrabrosti i obećanja. Čekaju se konkretni potezi.


Očekivalo se neformalno druženje, a na VladaUP event je stigla kudikamo zahtjevnija publika od prosječnog angažiranog tviteraša. Od hrabrog priznanja potpredsjednice Milanke Opačić o informatičkoj nepismenosti u državnoj upravi, preko nužnih ulaganja u infrastrukturu koja je predstavio Darko Parić uz spontani exposée Marije Lugarić o stanju informatizacije u školskog susatava, dolazi se do zaključka da Vlada želi promjene. Vlada je predstavila probleme koje uzrokuje raslojenost državnog IT-a i smjer u kojem trebaju ići rješenja tog problema. Nedostajalo je predstavljanje konkretnih očekivanja gospodarstva i građana od Vlade u pogledu informatizacije.

VladaUP je izvanredan iskorak u komunikaciji, ali jasna demonstracija da Vlada RH visoke tehnologije smatra strateški bitnim smjerom razvoja države. Na ovom prvom VladaUP-u publika je bila u mnogočemu važnija od panelista koji su predstavljali državu. Naime, ako se uzme u obzir da su u publici sjedili vlasnici velikih IT integratora, predsjednici Uprava telekoma, sveučilišni profesori, srednjoškolski profesori, predstavnici IT udruga, odvjetnici, vlasnici malih IT kompanija, državni službenici i sijaset predstavnika drugih grana, onda je to jasna poruka: Sve su oči uprte u Vladu. To je čak i u ime publike jasno artikulirao i moderator rasprave kazujući da mu je drago da se Vlada odlučila na ovakav iskorak i dodao da će publika pomno paziti svaki korak izvšenja onoga što je pred publikom obećano.

Hrabro i s voljom za promjene

Milanka Opačić i Marija Lugarić su briljirale. Zašto? Milanka Opačić, je kao titular Vlade pokazala nevjerojatnu hrabrost izjavši dvije stvari: prvo, da se državni službenici boje informatizacije (koristeći primjer prinatnja i urudžbiranja emailova) te da se ne znaju služiti računalima i drugo, da su IT stručnjaci po tjelima državne uprave do sada bili u potpunosti zanemareni i tretirani nedostojno svoje profesije, ustvrdivši uz to je da publika značajno ispred vremena u kojem žive državni službenici. Što je Opačić time u stvari rekla? Iz njezine izjave se može rastumačiti da državni aparat svojom inertnošću i informatičkom nepismenošću koči gospodarstvo: prevelikim troškovima koji proizlaze iz modusa operandi “urudžbiranja emailova” s aspekta rashoda iz proračuna i nabijanju nepotrebnih troškova gospodarstvu koje se može podvesti pod “ganjanje papira od jednog ministrarstva do drugog” zbog informatičke raslojenosti državnog IT-a. Za takvo priznanje treba dosta hrabrosti.

Marija Lugarić, koja je na VladaUP došla u publiku, je (osim svoje iznimne elokvencije) demonstirirala dobro poznavanje resora kojim se bavi, ali i sposobnost da se bavi prioritetima. U svega 3 minute je detektirala toliko konkretnih problema (i rješenja), koliko neki biši ministri nisu rekli tijekom cijelog svojeg mandata. Međutim, ono što je u svemu tome najbitnije Lugarić je pokazala nevjerojatno znanje i jaku volju; volju da nešto doista i napravi.

Ulaganjem u infrastrukturu i optimizacijom poslovnih procesa do povećanja produktivnosti državnog aprata i konsolidacije državne blagajne

Informatizacija državnog aparata je prvi veliki pokušaj vrijedan spomena da se optimizacijom poslovnih procesa i infrastrukture poboljša učinkovitost i opravdaju troškovi države. Ovo je prvo obećanje koje smo mogli vidjeti, a da se temelji na suštinskom reinženjeringu poslovnih procesa u smjeru povećanja produktivnost rada državnog aparata i time procesno konsolidira državna riznica (cost efficiency). Sve vlade do sada, uključujući i onu Račanovu, nisu imale političke volje priznati da državni službenici nisu u službi građana i gospodarstva te da to tek moraju postati. Upravo informatizacijom i ulaganjem u efikasnost nabujalog državnog aparata, može se taj aparat staviti u gospodarskog oporavka. To je ono što što je Vlada na VladaUP-u obećala kroz riječi Milanke Opačić, Arsena Bauka i Darka Parića. Lugarić je pokazala da za to ima volje, a Darko Parić (pomoćnik ministra uprave za modernizaciju i informatizaciju državne uprave) je pokazao da za to ima i stručnih znanja.

Informatizaciju su predstavile mlade snage

Usput budi rečeno, ovo su svi mladi ljudi: Milanka Opačić (1968), Arsen Bauk (1973), Darko Parić (1977), Marija Lugarić (1978) – prosječna starost 38 godina. To govori da ima dovoljno enegrije da se može. Konačno je došla nova, mlada generacija kakvu Hrvatska doista treba.

Očekivanja gospodarstva nisu prezentirana, a nedosljednostima u postojećem aparatu nema kraja

No, je li sve baš tako divno? Je li tu nečega nedostajalo? Svakako jest. Naime, kada se govorilo o izdvanjanjima za IT, onda se govorilo o konkretnim brojkama, kada se govorilo o brzini veze s kojima su matični uredi povezani, onda se govorilo o konkretnim brojkama; govorilo se još koješta konkretno i nešto manje konkretno. Međutim konkretiziranje je potpuno izostalo kada se radi o očekivanjima građana i o očekivanjima gospodarstva. Niti jednom rječju se nije spomenulo što to konkretno muči koju skupinu građana i koliko ih to muči. Nije se spomenulo što to konkretno muči gospodarstvenike u odnosu na informatičku interoperabilnost poslovnih subjekata i državne uprave. O tim se očekivanjima se govorilo paušalno, ako se uopće i govorilo.

Naravno da izdavanje građevinskih dozvola mora biti brže, naravno da je bizarno da netko tko živi u Zagrebu, a pripada matičnom uredu u Splitu ne može podići rodni list u bilo kojem uredu u Zagrebu, nego mora ići u matični ured u Dugom Selu. Naravno da je potpuno bizarno da se aktivaciju usluge eZdravstvno i ePorezna može zatražiti digitalnim putem, a da se iz potpuno neobjašnjivih razloga za aktivaciju eMirovinsko usluge mora osobno ići u ured HZMO-a. Naravno da je potpuno suludo da se zahtjevi za preknjiženje po računima u Poreznoj upravi ne mogu napraviti putem aplikacije ePorezna, nego se mora ići osobno predavati zahtjev, slati ga poštom ili faksom umjesto da se odradi putem 2 klika mišem. Naravno da je čudno da se IP obrazac poreznoj upravi ne može dostaviti putem aplikacije ePorezna, nego da se mora predavati na CD-u ili sličnom mediju umjesto uploadom u aplikaciju ePorezna. Naravno da je nevjerojatno da preknjiženja u REGOS-u ne mogu obaviti digitalnim putem putem aplikacije eREGOS, nego se sa službenicima mora kontaktirati faksom ili poštom. Neshvatljivo je i da poslovni subjekti ne mogu sa Sudskim registrom, Središnjim obrtnim registrom i drugim temeljnim registrima ne mogu na jednostavan način kontaktirati putem API-ja nego moraju trošiti sate i sate na ručno ispravljanje svojih matičnih podataka o kupcima i dobavljačima. Primjeri su brojni. Sve su to stvari koje se trebaju riješiti jer previše koštaju i državnu upravu, ali i gospodarstvo.

Kako uopće doznati očekivanja gospodarstvenika?

Treba li to sve navedene nedosljednosti ispraviti? Naravno da treba. Kojim redom? Koje su stvari hitnije od drugih? Koje su stvari bitnije od drugih? Iako je ministar Bauk napomenuo da je direktna komunikacija s IT sektorom i gospodarstvom politički opasna jer se može tumačiti na mnogo načina, Vlada doista nema drugog instrumenta da dozna što je hitno i bitno, a što hitnije i bitnije. Potrebno je razgovarati s građanima, potrebno je biti u dijalogu s gospodarstvom, ali potrebno je i izmjeriti što koga koliko muči, da bi se znalo kada se treba boriti na kojem frontu i s kojom snagom. Zasigurno IT start-up kompanijama nisu iste stvari važne kao i tradicionalnim proizvodnim obrtima ili trgovačkim lancima.  Međutim, svi oni imaju velika očekivanja od države u pogledu informatizacije. Nužan je korak da VladaUP bude samo početak otvorene komunikacije i da novoosnovano Povjerenstvo izmjeri što to gospodarstvu treba odmah, a za što se građani i gospodarstvo mogu strpiti. Navedena mjerenja se mogu napraviti u brzoj i konkretnoj akciji prikupljanja povratnih informacija od građana i gospodarstva. Takvi podaci su potrebni hitno.

Nadam se da se od takvih mjerenja i dijaloga neće odustati iz straha od rezultata i uništiti ih birokratskim ping-pongom kao što su to radile prethodne Vlade. Sudeći prema retorici s VladaUP-a, to se ne bi trebalo dogoditi. Demonstracija volje na VladaUP-u je bila konkretna i usmjerena.  Za sada ne vjerujem da je VladaUP bio karneval demagogije. Nadam se da se s vremenom neću razuvjeriti. Vrijeme će pokazati koliko će biti konkretni i rezultati.

Advertisements

Trackbacks/Pingbacks

  1. Bez reforme sindikata nema napretka na tržištu rada | The Business Perpetuum - February 15, 2012

    […] Vlade Milanka Opačić govori o informatičkoj nepismenosti državnih službenika (vidi blog tekst), državni službenici se sigurno pitaju što će biti s njihovim radnim mjestima. Ta, danas je […]

  2. Država za informatizaciju ima onoliko novca koliko ima volje za napretkom | The Business Perpetuum - May 18, 2012

    […] zbog svega ovoga je notorna laž da država nema novca za informatizaciju. Možda nema novca za velike projekte. No jesu li veliki projekti sve što čini svakodnevni […]

Leave a Reply

Please log in using one of these methods to post your comment:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s

%d bloggers like this: