Treba li Hrvatskoj student servis 2.0. i mogu li studenti i sveučilišta pomoći izlasku iz krize?


Hrvatska sveučilišta upravljaju najvećim resursom kojeg Hrvatska ima: gotovo 200.000 studenata koji sveučilištima generiraju prihod od najmanje 100 milijuna kuna godišnje iz naknada za studentske ugovore koja se troše na krpanje proračunskih rupa, umjesto na stvaranje dodane vrijednosti koja je Hrvatskoj prijeko potrebna. Promjena uloge sveučilišta, korjenita reforma zastarjelog sustava studentskih servisa i potpuni zaokret u upravljanju studentskim radom i zapošljavanjem Hrvatskoj sigurno mogu pomoći da izađe iz krize.

Studentski servisi u Hrvatskoj ne pomažu studentima da se zaposle

Pravi primjer debakla ponude studentskih poslova je Student servis Sveučilišta u Zadru. Samo i pogled na njihovu web stranicu kazuje o kakvoj se razini katastrofe tamo radi. Kratkim pogledom na ponudu studentskih poslova u Student servisu u Zadru odmah se može zaključiti da tamo nikoga nije briga imaju li gdje raditi oni studenti kojima je posao prijeko potreban. Međutim, nije zadarski student servis jedini takav – dramatično malo poslova se može naći na webu Student servisa u Varaždinu, Osijeku i dalje… Student servis u Zagrebu je po broju objavljenih poslova za studente ponešto bolji, no to je još daleko od onoga što bi to tek moglo biti.

Čak i na najutjecajnijem portalu za tržište rada MojPosao u vrijeme pisanja ovog teksta se nalazi oglas za samo tri studentska posla. Hvale je vrijedan angažman portala MojPosao s koji je investirao u projekt zapošljavanja studenata putem projekta MojPrviPosao, no kada su na tako uspješnom portalu objavljena samo 3 studentska posla, onda se počinju otvarati salve pitanja od kojih je glavno: Zašto se u Hrvatskoj ne objavljuju oglasi za studentske poslove? O čemu se ovdje doista radi? Bliže je istini da su studenti i studentski poslovi od strane studentskih servisa u potpunosti zanemareni, a u Hrvatskoj studira gotovo 200.000 studenata.

Naknada studentskih servisa od 12% je sveta krava svakog sveučilišta

Za parafiskalni namet koji iznosi čak 12% na neto plaće studenata, a kojeg uzimaju studentski servisi, sami studenti u stvari ne dobiju nikakvu brigu o vlastitom zaposlenju. Taj namet odlazi u krpanje rupa u proračunima sveučilišta. Međutim, studentski centri, odnosno studentski servisi koji ubiru velik harač upravo na radu studenata ne čine apsolutno ništa kako bi povećali broj zaposlenih studenata, a studenti prosvjeduju jer nemaju novca za život, za školarine, za plaćanje naknada za smještaj u domovima. Nadalje, 12% naknade studentskih servisa već godinama stoji ustoličeno kao pravo svakog sveučilišnog studentskog servisa. Za tih 12%, koji predstavljaju namet na plaću studenata, ti isti studenti nisu vidjeli ništa natrag uloženo u zapošljavanje studenata tijekom studija, a sveučilišta su se na taj prihod jednostavno navikla (bez ikakve obveze da išta od toga vrate kroz dodatne prilike za zapošljavanje).

Što student servisi doista rade? Student servisi se uglavnom bave sami sa sobom, a ne s pomaganjem studentima da se zaposle (kada su u potrebi), da im pruže i nađu prilike za posao, odnosno da rade upravo ono što im samo ime govori – da budu servis studentima. Premetanje studentskih ugovora s hrpe na hrpu, kuckanje i nakuckavanje po računalima u doba kada postoji e-Račun, kada su na snazi Zakon o elektroničkom potpisu, Zakon o elektroničkoj ispravi, novi Pravilnik o PDV-u, …, nikako se ne može opravdati plaćanjem harača od čak 12% na plaću studenata.

Prebacivanje papira s hrpe na hrpu u doba e-poslovanja nije razumna opcija

Što bi se dogodilo kada bi ministar znanosti sjeo za isti stol s rektorima svih sveučilišta, Financijskom agencijom, i drugim ministrima te dogovorio da se uvede:

  • obvezno sklapanje elektroničkih studentskih ugovora
  • obvezno izdavanje e-Računa prema poslodavcima na temelju studentskih ugovora
  • automatski upis poslodavaca u registre studentskih servisa upisom u sudski, obrtni ili drugi registar
  • nacionalni standard za online upravljanje ponudom i potražnjom za studentskim poslovima

Koje bi onda papire prevrtali djelatnici u studentskim servisima? Koje bi tek onda opravdanje za naknadu od 12%? Tog opravdanja ne bi bilo. Brzo bi se arhaično pravo na 12% provizije pretvorilo u nezarađenu povlasticu. Nisu radnici u student servisima tome krivi – zastarjeli sustav ih sili da rade u špilji.

Procjenjuje se da preko student servisa godišnje isplati gotovo milijardu kuna (što znači da student servisima na naknadu otpada 120 milijuna kuna i to za prevrtanje papira). Potrebno je napomenuti da ni država ni student servisi ne objavjuju redovito podatke o tome koliko je studenata zaposleno preko student servisa i koliko studenti zarade pa se o ovoj milijardi kuna trenutno može samo spekulirati, no ta brojka nije daleko od istine. Radi ove rasprave prihvatimo to kao točan podatak.

Kada bi naknada u visokoinformatiziranim studentskim servisima s 12% pala na samo 5%, studentski servisi bi ostali bez najmanje 70 milijuna kuna godišnje, a većina administrativnog osoblja ne bi imalo posla jer bi većina njihovih radnih procesa bila automatizirana (i više ne bi prebacivali gomile papira s hpre na hrpu). Nastala bi tada panika, jer bi sveučilišta ostala bez velikog novca i ne bi imali druge do li tražiti studentima poslove, poboljšati ponudu studentskih poslova, brinuti se da studenti rade jer bi nekako morali nadoknaditi izgubljeni prihod. Prebacilo bi se na taj način većina radnika studentskih servisa iz administracije u operativu koja bi morala imati cilj da studentima kreira priliku za rad.

Recimo da preostalih 7%, odnosno tih 70 mijuna kuna ipak vratimo sveučilištima, ali putem hipotetičkog novog Fonda za razvoj studentskog standarda. Kada bi za novac iz tog Fonda sveučilišta konkurirala s profitabilnim i komercijalnim projektima koji kao posljedicu imaju:

  • zapošljavanje studenata tijekom studija
  • zapošljavanje tek diplomiranih studenata

a koji se temelje na razvoju i uporabi visokih tehnologija, onda bi situacija bila ponešto drugačija od ove danas. Uz zo, kada bi u tom Fondu sjedili dokazani gospodarstvenici koji bi ocjenjivali projekte koje predlažu sveučilišta (koja bi se borila dobiti dio kolača natrag), onda bismo zbog zdrave konkurencije u akademskoj zajednici dobili izvanredne efekte:

  • studenti i tek diplomirani studenti bi imali više prilike raditi, zaraditi i naučiti
  • akademska zajednica bi doista bila u službi gospodarstva i stvarala dodanu vrijednost
  • porezna opterećenja na studentske ugovore bi ostala jednaka

Kada bi studenti koji bi konkurirali za poslove u tim projektima (koje predlaže akademska zajednica) svojim znanjem morali dokazati sposobnost da dobiju takve poslove, situacija bi poticala pozitivnu konkurenciju znanja među studentima. Slikovito, tih 70 milijuna kuna znači finaciranje najmanje 700 radnih mjesta s prosječnom mjesečnom plaćom od 5.000 kuna neto. Međutim, to predstavlja 700 takvih radnih mjesta koja bi služila direktnom povećanju konkurentnosti gospodarstva i zapošljavanju mladih, akademski obrazovanih ljudi.

Tih preostalih 7% naknade (od sadašnjih 12%) koja bi pripala Fondu za razvoj studentskog standarda se može utrošiti upravo na prilagodbu gospodarstva na digitalno poslovanje sa student servisima (koje je predloženo na samom početku ovog komentara) angažmanom samo malog dijela od nevjerojatno vrijednih 200.000 studenata u Hrvatskoj, stručnjaka sa sveučilišta i gospodarstvenika koji su eksperti u području razvoja i implementacije ovakvih naprednih sustava.

Nije ovdje ideja ponovnog uvođenja omladinskih radnih akcija, nego suštinska i korjenita reforma sustava student servisa i adaptacija sveučilišta na trenutne ekonomske prilike.

Stvarna situacija je kudikamo složenija od onoga kako je ovdje prikazana –  glavni cilj ovog diskursa je pokazati na jednostavnom modelu da bi se korjenitom reformom sustava student servisa, povećanjem efikasnosti sustava zapošljavanja studenata i stavljanjem akademske zajednice u službu gospodarstva moglo napraviti puno.

Idealistično? Svakako jest. No, treba samo imati volje i snage za provedbu.  Je li ovo pravi odgovor? Možda. Promjena je svakako nužna, a reforme su uvijek bolne.

Tapkanje u mraku sigurno neće puno pomoći. Izlasku iz krize se moguće približiti kolekivnim buđenjem svih uspavanih i zaboravljenih resursa koje Hrvatska ima na raspolaganju. Može li Hrvatska doista biti zemlja znanja koje će gospodarstvo izvući iz krize?

Advertisements

5 Responses to “Treba li Hrvatskoj student servis 2.0. i mogu li studenti i sveučilišta pomoći izlasku iz krize?”

  1. Samo da dodam, u Rijeci taj postotak iznosi 17,5%, ne 12%

    • Antonio, hvala na komentaru. Samo malo pojašnjenje: Na neto studentske primitke (plaću koju student dobije) se ukupno dodaje 12% naknade koja pripada student servisu i dodatnih 5,5% doprinosa za MIO i zdravstveno, dakle ukupno 17,5%. Cijela RH ima isti režim, a u tekstu sam spominjao samo ovaj dio naknade student servisu od 12%. Nadam se da objašnjenje pomaže.
      Pozdrav,
      Dario

  2. Odlican tekst,gospodine Dario… moja malenkost pokrenula je Studentski Oglasnik – http://www.studentski-oglasnik.hr i imamo cesto dosta zanimljivih poslova u ponudi u rubrici *posao* – naravno, voljeli bi sve to jace razviti no opet treba dosta novaca za promociju…a vremena su takva da se pazi na svaku lipu 🙂

    • Tomislave,
      hvala na čitanju i na komentaru. Drago mi je da Vam se sviđa. Trudit ću se uvijek biti aktualam i ponekad vaditi i aktualizirati zaboravljene teme iz ormara (poput ove), a Vaš angažman oko Studentskog oglasnika ću svakako obraditi u temi kada ću detaljnije obrađivati temu koliko studenti stvarno imaju prilike raditi u sadašnji režim studiranja. Više info na Twitteru @DarioAlfirevic ili putem RSS-a. Za dodatne informacije preporučujem DM na Twitteru.
      Pozdrav,
      Dario

Trackbacks/Pingbacks

  1. Gubitkom autonomije sveučilišta izgubili su svi, a najviše gospodarstvo i studenti | The Business Perpetuum - January 14, 2012

    […] najvećim resursom kojeg Hrvatska danas ima, a to je gotovo 200.000 studenata (o čemu već postoji tekst na ovom blogu), a upravo ti studenti jesu najveći pojedinačni dionici akademskog sustava. Sveučilište se […]

Leave a Reply

Please log in using one of these methods to post your comment:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s

%d bloggers like this: